Danas, nogometna škola mladeži “NK Kurilovec” se ističe kao jedna od najprestižnijih u Turopolju i Zagrebačkoj županiji, s kontinuiranim radom i razvojem još od 1996. godine.
Pod vodstvom S. Harambašića, škola je postigla impresivan uspjeh, okupljajući više od dvjesto mladih nogometaša i ostvarujući plasman u I ligu pionira, gdje su se natjecali protiv klubova poput Dinama, Zagreba i Intera.
Ključni doprinos razvoju škole dali su treneri poput Ž. Radočaja, Ž. Koškovića, S. Grđana, Ž. Domitrovića, S. Žitnika, J. Mučnjaka i D. Livade, čije stručno vođenje i mentorstvo oblikuje buduće generacije igrača.
Škola i dalje okuplja sve uzrasne kategorije igrača pod skrbništvom stručno osposobljenih i licenciranih trenera, uz neizostavnu podršku i razumijevanje roditelja, koji su nezamjenjiva karika u ostvarivanju sportskih i odgojno-pedagoških ciljeva.
Nogometni klub “NK Kurilovec” pod imenom “Udarnik” iz Kurilovca osnovan je 1948. godine uz neizmjernu predanost osnivača: Janka i Ivana Leder, Franje i Juraja Odrčića, Josipa Pavišića i Josipa Vrčkovića. Njihova vizija i entuzijazam postavili su temelje za razvoj nogometa u lokalnoj zajednici. Uz podršku prvog trenera, legende Branka Peštaja, klub je brzo postao simbol sportske izvrsnosti u regiji. Njegova stručnost i posvećenost mladim igračima oblikovali su generacije nogometaša i ostavili trajni pečat na klupskoj povijesti. Danas, nasljeđe osnivača i prvog trenera živi u svakom koraku “Udarnika”, inspirirajući nove generacije da slijede staze svojih sportskih junaka.
Već nakon nekoliko utakmica postalo je jasno da su dečki koji su branili boje svoga kluba postali prava ekipa, i uskoro ponos Kurilovca.
Dečki su bili neizmjerno sretni i ponosni što brane boje svoga najdražeg kluba. Kriška limuna bila im je velika nagrada, a kupanje u potoku Lomnici postalo je tradicija nakon odigranih utakmica. Dolaskom prvog trenera, legendarnog Branka Peštaja, shvatili su da nogomet postaje više od igre. Treninge dva puta tjedno s loptom doživljavali su kao obavezu i izazov, kojem su rado izlazili usprkos napornom radu u polju ili šumi. Gospodin Branko postao je i prvi plaćeni trener, svaki dan donoseći kući dvije litre svježeg mlijeka kao nagradu za svoj trenerski rad.
